Povijest USB-a: problemi s kućnim pisačem doveli do rješenja koje će promijeniti svijet

Možda se neki od vas i ne sjećaju života prije USB-a, ali mi dobro pamtimo. Miš i tipkovnica spajali su se na PS/2, monitori na serijski port, a bilo je tu i puno drugih kablova i ulaza za različiti hardver. Sve te probleme riješio je USB. Pojavio se 1996. godine, a USB je skraćenica za Universal Serial Bus. Ključna riječ je naravno universal - morao je raditi svuda i sa svime. Nastao je kao i većina sličnih inovacija, netko je imao problem koji je odlučio riješiti. U ovom konkretnom slučaju, bio je to Ajay Bhatt iz Intela, odnosno njegova - supruga. “Svaki put kad je netko iz moje obitelji pokušao ispisati nešto na pisaču, ovaj nije radio. Sve bi napravili, ali pisač jednostavno nije obavljao svoj posao. I onda bi me supruga nazvala da problem riješim.” Cilj je bio, pričao je kasnije Bhatt, da kad uređaj uključiš on radi. U to vrijeme naime, svaki je uređaj zahtijevao puno podrške i softverske i hardverske kako bi radio. Bhatt je na USB-u počeo raditi još 1992. godine.

Težak put do USB-a

Bhattov je šef tražio da, prije nego što uopće krenu u proces, dobije suglasnost od industrije oko standarda. Prvo je pristupio organizaciji IrDA Alliance, koja razvija sve oko infracrvene bežične komunikacije, no koja nije imala razumijevanja za njegovu ideju. Štoviše, nije bilo puno onih koji su željeli ovako nešto, jer možda i nisu vidjeli to kao problem koji treba riješiti. Na kraju, Intel je okupio nekoliko velikih (Microsoft, Compaq, Nortel, IBM…) u organizaciju USB Implementers Forum, no čak i uz ovakvu podršku prvi koraci su bili teški. U Windowsima 95 nije bilo jake podrške za USB, odnosno postojala je samo Windowse kupljene s novim računalima, a ni driveri se nisu mogli preuzeti. Prava podrška došla je tek s Windowsima 98 SE. No još je veća došla od Applea, koji je USB uključio u svoju iMac seriju računala, a koji su imali samo USB za spajanje.

Svjetski uspjeh

Iako je originalna ideja bila “napasti” serijski paralelni port, USB je otišao puno šire od toga, pa je čak "riješio" i ethernet port - danas kada korisnici žele mrežu, spajaju se na ethernet-to-USB adapter. U početku su čak imali rješenje i za jedan od najpoznatijih USB problema, a to je da nikada ne znate koja mu je prava strana. No u tom trenutku, otkrio je Bhatt, rješenje je bilo preskupo i korisnicima se sigurno to ne bi svidjelo. Danas kada govori o tome priznaje kako je odluka da se ne ide s tim bila kriva. Da, napravili su dobar proizvod, ali on je mogao biti još bolji.

Kako je USB dobio ime?

Oko imena se dosta raspravljalo, ispričao je Bhatt, i rekao kako je razvoj imena išao u tri smjera. Dio članova zastupa je tezu kako ime koje sa sastoji isključivo od brojki sigurno neće uspjeti, s čime se i sami možemo složiti.Tako su došli do akronima USB; u Intelu je takvo nazivanje inače bila česta praksa. A kako je novi port bio tanak i jednostavan, odlučili su to istaknuti kroz imenu. Na COMDEX-u 1998. godine su na predstavljanju napravili show - na 1 PC su spojili 127 uređaja, a zadnji je uključio Billy Nye The Science Guy. Pozornica je bila puna različitih pisača, pa su malo ispisivali na jednom, a malo na drugom.



Magazin Fast Company napravio je odličan veliki intervju s Bhattom i ekipom koja je radila na USB-u, a koji možete pročitati ovdje.